Dok plovite kroz kornatske otoke, djelovanje ljudske ruke u toj naizgled netaknutoj prirodi najvidljivije je u stotinama metara suhozida, kojima su otoci prezidani. Nekad davno suhozide su gradili težaci kako bi zaštitili pašnjak ili maslinik. Zidovi su se gradili uglavnom od mora do mora i bili visoki točno koliko je potrebno da ih ovca ne može preskočiti i prijeći na tuđi pašnjak, te široki koliko je potrebno da ih ne razori snaga vjetra. Danas ti suhozidi ostavljaju dojam kakve crtarije u kršu neke drevne civilizacije. Posebnu pozornost privlače izolirane „ograde“, koje se najčešće nalaze uz more, ali i razasute po kršu na najneočekivanijim lokacijama. „Ograde“ su u stvari maslinici ozidani širokim suhozidom koji na kamenitom kršu kornatskih otoka izgledaju kao oaze zelenila u pustinji. Zidovi čuvaju zemlju koja je teškim radom oduzeta od krša, te sprečavaju da je voda odnese. Također štite maslinike od vjetra i soli koju vjetar donosi s mora, i od ovaca koje bi se u vrijeme suše rado zasladile kojom svježom grančicom.